BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U NOVOM GRADU
Broj: 76 0 K 040594 24 K
Novi Grad 28.01.2025. godine
U IME REPUBLIKE SRPSKE
Osnovni sud u Novom Gradu po sudiji Šipka Ljiljani uz sudjelovanje zapisničara Miljević Ljiljane, u krivičnom predmetu protiv optuženog I.S., sina M. i majke F. iz Lj., S., radi krivičnog djela „Ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402. st. 1 u vezi sa st. 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske (Sl. glasnik RS broj: 64/17, 15/21, u daljem tekstu KZ RS), postupajući po optužnici Okružnog javnog tužilaštva Prijedor br. T22 0 KT 0017534 22, od dana 16.10.2024. godine, nakon održanog ročišta radi razmatranju izjave o priznanju krivice i ročišta za izricanje krivično pravne sankcije dana 21.01.2025. godine a u prisutnosti okružnog javnog tužioca Matijaš Srđana i optuženog I.S., sina M., donio je i javno objavio dana 24.01.2025. godine slijedeću
P R E S U D U
I.S., sin M. i F. djevojački K., rođen ... godine u B., sa prebivalištem u Ulici ..., LJ., R.S., oženjen, otac dvoje djece, po zanimanju elektrotehničar, po nacionalnosti Musliman, JMB: ..., državljanin BiH i Slovenije.
K R I V J E
ŠTO JE:
Dana 29.10.2022. godine, oko 16:45 časova, na magistralnom putu M1-108 Novi Grad – Bihać (Ulica ...), u Novom Gradu, krećući se iz smjera Rudica u smjeru centra grada, vozilom „Audi Q5 II“, registarskih oznaka ..., u kojem se kao suvozač nalazila S.S., te na poziciji saputnika A.A.1. i A.A.2., prouzrokovao saobraćajnu nezgodu, tako što vozilo u kretanju nije držao što bliže desnoj ivici kolovoza i na tolikoj udaljenosti od nje da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uslove saobraćaja i stanje i osobine puta, ne ugrožava druge učesnike u saobraćaju i sebe ne izlaže opasnosti, što je suprotno odredbi člana 39 stav 2 ZOOBS-a na putevima BiH, pa je uslijed toga prednjim lijevim dijelom automobila „Audi“ ostvario kontakt sa prednjim lijevim dijelom automobila „Golf“ koji se kretao navedenim magistralnim putem iz suprotnog smjera, tj. Ulicom ... iz smjera centra grada u smjeru Rudica, kojim je upravljao M.H., a kao suvozač se nalazila S.H., uslijed čega je S.H. zadobila teške tjelesne povrede u vidu preloma grudne kosti i istegnuća vratnog dijela kičmenog stuba, M.H. lake tjelesne povrede u vidu udarca u predjelu grudnog koša i trbuha, A.A.1. lake tjelesne povrede u vidu krvnog podliva u lijevom tjemenom predjelu, A.A.2. lake tjelesne povrede u vidu udarca u grudni koš i u predjelu karlice, praćen bolom u navedenim predjelima te S.S. lake tjelesne povrede u vidu udarca u predjelu grudnog koša, praćenog bolom.
Dakle, iz nehata, kao učesnik u saobraćaju na putevima nije se pridržavao saobraćajnih propisa i time tako ugrozio javni saobraćaj da je doveo u opasnost život ljudi, pa je uslijed toga kod drugog nastupila teška tjelesna povreda.
Čime je, počinio krivično djelo „Ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402. st. 1 u vezi sa st. 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske.
Pa se na osnovu člana 402 st. 3 a u vezi sa st. 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske
K a ž n j a v a
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM ( pet hiljada konvertibilnih maraka).
Novčanu kaznu optužen je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravosnažnosti ove presude. Ako optuženi ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen ovom presudom ista će se bez odlaganja u skladu sa članom 50 KZ RS zamjeniti kaznom zatvora na način da će se za svakih započetih 100 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.
U skladu sa članom 108 st.3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske oštećeni M.H., sin S. iz B., ul. …; S.H., kći S. iz B., ul. …; S.S., ul. …, K.; A.A.1., Lj., ul. … i A.A.2. nastanjen u Lj., ul. … se upućuju da imovinsko pravni zahtjev ostvare u parničnom postupku ili putem osiguravajućeg društva.
U skladu sa čl. 99 Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje na plaćanje troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 774,76 KM, koje je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
Okružno javno tužilaštvo Prijedor svojim aktom broj: T 22 0 KT 0017534 22 od dana 16.10.2024. godine podiglo je optužnicu protiv optuženog I.S., sina M. zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo „Ugrožavanje javnog saobraćaja” iz člana 402 st. 1 u vezi sa st. 3 KZ RS na način i činjenično pobliže opisano u optužnici.
Odlukom suda od dana 28.10.2024.godine sud je potvrdio optužnicu u predmetu broj: 76 0 K 040594 24 Kps, nakon čega se optuženi na ročištu o izjašnjenju o krivnji dana 04.12.2024. godine izjasnio „kriv sam“ za krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
Na ročištu radi razmatranju izjave o priznanju krivice dana 21.01.2025.godine sud je saslušao optuženog i tužioca i utvrdio da je optuženi izjavu o priznanju krivice dao dobrovoljno, svjesno i s razumjevanjem, da je svjestan činjenice da se priznanjem krivice odriče od prava na suđenje, da je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka i odštetnog zahtjeva oštećenim. Pored toga sud je utvrdio da optuženi na priznanje krivice nije nagovaran, niti mu je šta nuđeno ili obećano, već da je priznanje krivice rezultat činjenice da su tačni navodi iz optužnice i da je svjestan svih posljedica koje proizilaze iz priznanja krivice.
Na osnovu dokaza koje je izvelo tužilaštvo sud je zaključio da ima dovoljno dokaza iz kojih proizilazi da je optuženi počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i to na osnovu:
Na izvedene dokaze optuženi nije imao primjedbi.
Sud je cijenio sve izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te je zaključio da izvedeni dokazi nisu u suprotnosti sa priznanjem krivice optuženog i da se na
osnovu izvedenih dokaza na nesumnjiv način može zaključiti da je optuženi I.S. počinio krivično djelo “Ugrožavanje javnog saobraćaja” iz člana 402 st. 1 u vezi sa st. 3 KZ RS na način i pod okolnostima kako je to pobliže označeno u činjeničnom opisu optužnice.
Detaljnom analizom navedenih dokaza tužilaštva nespornim proizilazi zaključak da su navedeni dokazi saglasni u pogledu bitnih činjenica i da u pogledu istih nema međusobnih protivriječnosti, niti protivriječnosti sa priznanjem krivice od strane optuženog.
Na osnovu izvedenih dokaza nespornim se zaključuje da je optuženi predmetno krivično djelo učinio na način i pod okolnostima, u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže navedeno u činjeničnom opisu optužnice. Takav zaključak prvenstveno proizilazi iz iskaza optuženog o priznanju krivice kao i materijalnih dokaza: izjava oštećenog M.H., S.H., A.A.1., svjedoka O.DŽ., zapisnika o uviđaju, skice lica mjesta, fotodokumentacije PS Novi Grad, službenih zabilješki, zapisnika o ispitivanju vozača da li ima alkohola u organizmu, nalaza i mišljenja o vještačenju alkohola u krvi – urinu, medicinske dokumentacije za oštećene, nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke.
Iz nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke – mr. Jeftić Aleksandra proizilazi da je uzrok predmetne saobraćajne nezgode u radnji – propustu vozača automobila Audi, što vozilo u kretanju nije držao što bliže desnoj ivici kolovoza i na tolikoj udaljenosti od nje, da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uslove saobraćaja i stanje i osobine puta, ne ugrožava druge učesnike u saobraćaju i sebe ne izlaže opasnosti, a čime je postupao suprotno odredbi člana 39 st. 2 ZOOBS-a na putevima u BiH, a što je bio uzrok predmetne saobraćajne nezgode iz činjeničnog opisa optužnice.
Kada su u pitanju povrede koje je predmetnom saobraćajnom nezgodom zadobio oštećeni S.H. na osnovu nalaza vještačenja JZU Zavoda za sudsku medicinu RS Banja Luka od dana 24.06.2024.godine koje vještačenje je urađeno od strane profesora dr. sci. medicine Željka Karana - specijaliste sudske medicine, proizilazi da se radi o povredama koje su konstatovane u raspoloživoj medicinsko dokumentaciji i to: prelom grudne kosti i istegnuće vratnog dijela kičmenog stupa koje su očigledno nastale mehaničkim djelovanjem tupe mehaničke sile u konkretnom slučaju povrijeđivanje u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi a koja povreda sama za sebe je laka tjelesna povreda; povreda – prelom grudne kosti nastala je kontaktom grudnog koša sa nekom strukturom unutar vozila koja je povreda zbog posljedičnog poremećaja funkcije disanja sama za sebe teška tjelesna povreda. Međutim, sve navedene povrede prema nalazu vještaka u skupnom dejstvu su teška tjelesna povreda, dok su ostali povrijeđeni prema medicinskoj dokumentaciji zadobili lake tjelesne povrede.
Analiza prednjih dokaza upućuje na nesporan zaključak da je uzrok predmetne saobraćajne nezgode ponašanje optuženog kao vozača putničkog automobila marke Audi Q5II koji se kritične prilike ponašao suprotno odredbama člana 39 st.2 ZOOBS-a na putevima u BiH kojim je propisano da je vozač dužan vozilo u kretanju drži što bliže desnoj ivici kolovoza i na tolikoj udaljenosti od nje, da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uslove saobraćaja i stanje i osobine puta, ne ugrožava druge učesnike u saobraćaju i sebe ne izlaže opasnosti, a što je naveo i vještak saobraćajne struke u svom nalazu i mišljenju, a koja zakonska odredba predstavlja blanketno obilježje predmetnog krivičnog djela.
Iz naprijed navedenih činjenica proizilazi zaključak da su se u radnjama optuženog stekla sva bitna obilježja krivičnog dijela „Ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402 st. 1 u vezi sa st. 3 KZ RS.
Kada je u pitanju vinost optuženog kao subjektivni odnos optuženog prema učinjenom krivičnom djelu optuženom se stavlja na teret da je kritične prilike postupao iz nehata kao učesnik u javnom saobraćaju na putevima.
Detaljna analiza svih izvedenih dokaza upućuje na zaključak da je optuženi kritične prilike bio svjestan da usljed njegovog načina upravljanja motornim vozilom može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti tj. da je postupao sa nehatom.
Nakon što je sud zaključio da je optuženi izjavu o priznanju krivice dao dobrovoljno, svjesno i s razumjevanjem uključujući i činjenice da se priznanjem krivice odriče od prava na suđenje kao i obaveza u pogledu imovinsko pravnog zahtjeva oštećenih i troškova krivičnog postupka, te da tužilaštvo ima dovoljno dokaza o tome da je optuženi počinio krivično djelo koja mu se optužnicom stavlja na teret, sud je svojim rješenjem prihvatio izjavu o priznanju krivice optuženog jer su ispunjeni svi zakonski uslovi za donošenje takve odluke, te je na prijedlog tužioca a uz suglasnost optuženog nastavio postupak održavanjem ročišta za izricanje krivično pravne sankcije, na kome je okružni javni tužilac istakao da sud ima u vidu kao olakšavajuću okolnost da je optuženi priznao krivično djelo koje mu se stavlja na teret, a time doprinio efikasnosti i ekonomičnosti postupka, da je porodičan čovjek, da je u saobraćajnoj nezgodi i sam lakše povrijeđen kao i članovi njegove porodice - supruga, kćerka i unuk, dok je kao otežavajuću okolnost istakao činjenicu da je u drugom automobilu oštećena S.H. zadobila teške tjelesne povrede a M.H. lake tjelesne povrede, te je odluku o krivično pravnoj sankciji prepustio sudu, dok je optuženi naveo da mu je stvarno žao zbog tog incidenta koji se dogodio jer su njemu povrijeđeni i članovi njegove porodice, te da do sada nije osuđivan ali je spreman snositi posljedice – sankciju koju mu odredi sud. Navodi da su oštećeni namireni putem osiguranja za materijalnu štetu, da je situiran, da radi kao pomoćnik direktora u privatnoj firmi sa mjesečnim primanjima oko 1.800 eura.
Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini sankcije sud je imao u vidu sve okolnosti iznijete od strane tužilaštva i optuženog a koje su od uticaja za donošenje odluke o vrsti i visini sankcije. Od olakšavajućih okolnosti sud je imao u vidu činjenicu da je optuženi priznao krivicu za krivično djelo koja mu se optužnicom stavlja na teret, čime je doprinio ekonomičnosti i efikasnosti postupka, da je svjestan počinjenog krivičnog djela i njegovih posljedica zbog čega se iskreno kaje, da je neosuđivan, porodičan, dok otežavajućih okolnosti osim nanošenja lakih tjelesnih povreda i drugim učesnicima saobraćajne nezgode, sud nije našao.
Imajući u vidu naprijed navedene činjenice, imovni status optuženog - situiran, njegove porodične prilike – porodičan, da je spreman izmiriti štetu oštećenim, kao i zakonom propisanu kaznu za predmetno krivično djelo za koje je članom 402 st. 3 KZ RS propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 3 (tri) godine, sud je optuženom izrekao novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM (pet hiljada konvertibilnih maraka) koju je optuženi dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravosnažnosti ove presude , a ako optuženi ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen ovom presudom ista će se bez odlaganja u skladu sa članom 50 KZ RS, zamjeniti kaznom zatvora na način da će se za svakih započetih 100 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.
Sud je mišljenja da je visina izrečene novčane kazne srazmjerna težini krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti optuženog kao i ostalim činjenicama utvrđenim u toku ovog postupka, te da će se istom na optuženog preventivno djelovati da u buduće ne čini krivična djela ove vrste, a time uticati i na druge da ne čine ista ili druga krivična djela, čime će se postići kako generalna tako i specijalna prevencija i ostvariti svrha kažnjavanja.
Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nema mjesta izricanju kazne zatvora s obzirom na
ličnost optuženog, njegovo ponašanje u toku postupka, činjenicu da je svjestan počinjenog krivičnog djela i njegovih posljedica, te da će se s obzirom na imovni status novčana kazna moći izvršiti i istom postići svrha kažnjavanja.
Budući da sudu nisu pruženi dokazi da su oštećeni: M.H., sin S. iz B., ul. ...; S.H., kći S. iz Bihaća, ul. ...; S.S., ul. ..., K.; A.A.1., Lj., ul. ... i A.A.2. nastanjen u Lj., ul. ... i namirili štetu isti se u skladu sa članom 108 st.3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske upućuju da imovinsko pravni zahtjev ostvare u parničnom postupku ili putem osiguravajućeg društva.
U skladu sa čl. 99. Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje na plaćanje troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 774,76 KM a koje čine: sudski paušal u iznosu od 200,00 KM; troškovi saobraćajnog vještačenja u iznosu od 424,76 KM i troškovi sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 150,00 KM, koje je dužan platiti u roku od 90 (devedeset dana)dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sud je mišljenja da su troškovi postupka adekvatni prirodi, težini, dužini trajanja i složenosti postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
Zapisničar S u d i j a,
Ljiljana Miljević Ljiljana Šipka
POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Prijedor u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.