BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U NOVOM GRADU
Broj: 76 0 K 040593 24 K
Novi Grad, 28.01.2025. godine
U IME REPUBLIKE SRPSKE
Osnovni sud u Novom Gradu po sudiji Šipka Ljiljani uz sudjelovanje zapisničara Miljević Ljiljane, u krivičnom predmetu protiv optuženog M.Đ., sina B. iz Č., R.S., radi krivičnog djela „Ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402. stava 1 u vezi sa st. 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske. (Sl. glasnik RS broj: 64/17, 15/21, u daljem tekstu KZ RS), postupajući po Optužnici Okružnog javnog tužilaštva Prijedor br. T22 0 KT 0017175 22 od dana 16.10.2024. godine, nakon održanog ročišta radi razmatranju izjave o priznanju krivice i ročišta za izricanje krivično pravne sankcije dana 21.01.2025.godine a u prisutnosti Okružnog javnog tužioca Matijaš Srđana i optuženog M.Đ., sina B. donio je i javno objavio dana 24.01.2025. godine:
P R E S U D U
M.Đ. sin B. i M. djevojački O., rođen ... godine u Č., sa prebivalištem u Ulici ..., opština Č., R.S., oženjen, otac dvoje djece, sa završenom srednjom školom, po nacionalnosti Srbin, državljanin Republike Srbije, po zanimanju vozač, JMB: ...
K R I V J E
ŠTO JE:
Dana ... godine, oko 14:30 časova, na magistralnom putu M1-108 Prijedor – Novi Grad, u mjestu Svodna, opština Novi Grad, krećući se iz smjera Novog Grada u smjeru Prijedora, skupom vozila – tegljačem „Scania CR19 R400“, registarskih oznaka ..., sa poluprikolicom „Schmitz S01“, registarskih oznaka ..., prouzrokovao saobraćajnu nezgodu, tako što tokom upravljanja vozilom nije obratio pažnju na pješaka koji se nalazio na kolovozu, što je suprotno odredbi člana 28. stav 1. ZOOBS-a na putevima BiH, pa je uslijed toga prednjom desnom stranom teretnog vozila ostvario kontakt sa pješakom S.Z., koji se kretao navedenim magistralnim putem iz smjera Novog Grada u smjeru Prijedora uz desnu ivicu kolovoza, kojom prilikom je S.Z. zadobio teške tjelesne povrede u vidu serijskog preloma rebara od četvrtog do dvanaestog sa lijeve strane, pojavu krvi u trbušnoj šupljini, krvnu podlivenost retroperitonealnog prostora i odvajanje serozne ovojnice poprečnog debelog crijeva.
Dakle, kao učesnik u saobraćaju na putevima nije se pridržavao saobraćajnih propisa i time tako ugrozio javni saobraćaj da je doveo u opasnost život ljudi, pa je uslijed toga kod drugog nastupila teška tjelesna povreda.
Čime je, počinio krivično djelo „Ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402. stav 1. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske.
Pa mu sud na osnovu istog zakonskog propisa a u skladu sa članom 62 i 63 Krivičnog zakonika Republike Srpske i z r i č e
USLOVNU OSUDU
kojom se optuženom utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 šest) mjeseci i istovremeno određuje da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.
U skladu sa čl. 99 Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje na plaćanje troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 1.190,49 KM, koje je dužan platiti u roku od 60 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
Okružno javno tužilaštvo Prijedor svojim aktom broj: T22 0 KT 0017175 22 od dana 16.10.2024. godine podiglo je optužnicu protiv optuženog M.Đ., sina B. zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo „Ugrožavanje javnog saobraćaja” iz člana 402 st. 1 u vezi sa st. 3 KZ RS na način i činjenično pobliže opisano u optužnici.
Odlukom suda od dana 28.10.2024.godine sud je potvrdio optužnicu u predmetu broj: 76 0 K 040593 24 Kps, nakon čega se optuženi na ročištu o izjašnjenju o krivnji dana 04.12.2024. godine izjasnio „kriv sam“ za krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
Na ročištu radi razmatranju izjave o priznanju krivice dana 21.01.2025.godine sud je saslušao optuženog i tužioca i utvrdio da je optuženi izjavu o priznanju krivice dao dobrovoljno, svjesno i s razumjevanjem, da je svjestan činjenice da se priznanjem krivice odriče od prava na suđenje, da je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka i odštetnog zahtjeva oštećenom. Pored toga sud je utvrdio da optuženi na priznanje krivice nije nagovaran, niti mu je šta nuđeno ili obećano, već da je priznanje krivice rezultat činjenice da su tačni navodi iz optužnice i da je svjestan svih posljedica koje proizilaze iz priznanja krivice.
Na osnovu dokaza koje je izvelo tužilaštvo sud je zaključio da ima dovoljno dokaza kojim se potvrđuje da je optuženi počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i to na osnovu:
Na izvedene dokaze optuženi nije imao primjedbi.
Sud je cijenio sve izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te je zaključio da izvedeni dokazi nisu u suprotnosti sa priznanjem krivice optuženog i da se na osnovu izvedenih dokaza na nesumnjiv način može zaključiti da je optuženi M.Đ., sin B. počinio krivično djelo “Ugrožavanje javnog saobraćaja” iz člana 402 st. 1 u vezi sa st. 3 KZ RS na način i pod okolnostima kako je to pobliže označeno u činjeničnom opisu optužnice.
Detaljnom analizom navedenih dokaza tužilaštva nespornim proizilazi zaključak da su navedeni dokazi saglasni u pogledu bitnih činjenica i da u pogledu istih nema međusobnih protivriječnosti, niti protivriječnosti sa priznanjem krivice od strane optuženog.
Na osnovu izvedenih dokaza nespornim se zaključuje da je optuženi predmetno krivično djelo učinio na način i pod okolnostima, u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže navedeno u činjeničnom opisu optužnice. Takav zaključak prvenstveno proizilazi iz iskaza optuženog o priznanju krivice kao i materijalnih dokaza: izjave povodom saobraćajne nezgode oštećenog S.Z., zapisnika o uviđaju, skice lica mjesta, fotodokumentacije PS Novi Grad, službenih zabilješki, zapisnika o ispitivanju vozača da li ima alkohola u organizmu, nalaza i mišljenja o vještačenju alkohola u krvi – urinu, medicinske dokumentacije za oštećenog S.Z., nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke, zapisnika o vanrednom tehničkom pregledu.
Iz nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke – mr. Jeftić Aleksandra proizilazi da je uzrok predmetne saobraćajne nezgode u radnji – propustu vozača skupa vozila jer tokom upravljanja vozilom nije obratio pažnju na pješaka koji se nalazio na kolovozu a čime je postupao suprotno odredbi člana 28 st. 1 ZOOBS-a na putevima u BiH, a što je bio uzrok predmetne saobraćajne nezgode iz činjeničnog opisa optužnice.
Kada su u pitanju povrede koje je predmetnom saobraćajnom nezgodom zadobio oštećeni S.Z. na osnovu nalaza vještačenja JZU Zavoda za sudsku medicinu RS Banja Luka od dana 25.01.2023.godine koje vještačenje je urađeno od strane profesora dr. sci. medicine Željka Karana - specijaliste sudske medicine, proizilazi da se radi o povredama koje su konstatovane u raspoloživoj medicinsko dokumentaciji i to udarac u predjelu trupa koji je za posljedicu imao serijski prelom rebara od četvrtog do dvanaestog sa lijeve strane, pojavu krvi u trbušnoj šupljini, krvnu podlivenost retroperitonealnog prostora i odvajanje cerozne ovojnice
poprečnog debelog crijeva, koje povrede su imale posljedični poremećaj funkcije disanja i šok izazvan gubitkom krvi i koje u skupnom dejstvu predstavljaju tešku tjelesnu povredu opasnu po život. Međutim, s obzirom da su medicinske intervencije bile blagovremene i adekvatne spriječene su teže posljedice, a daljih podataka o toku i ishodu liječenja nije bilo tako da se vještak nije mogao izjasniti o vrsti i intenzitetu trajne posljedice.
Analiza prednjih dokaza upućuje na nesporan zaključak da je uzrok predmetne saobraćajne nezgode ponašanje optuženog kao vozača skupa vozila – tegljača sa poluprikolicom koji se kritične prilike ponašao suprotno odredbama člana 28 st.1 ZOOBS-a na putevima u BiH kojim je propisano da je vozač dužan da tokom upravljanja vozilom obrati pažnju na pješake koji se nalaze na kolovozu ili stupaju na kolovoz, a što je naveo i vještak saobraćajne struke u svom nalazu i mišljenju, a koja zakonska odredba predstavlja blanketno obilježje predmetnog krivičnog djela.
Iz naprijed navedenih činjenica proizilazi zaključak da su se u radnjama optuženog stekla sva bitna obilježja krivičnog dijela „Ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402 st. 1 u vezi sa st. 3 KZ RS.
Kada je u pitanju vinost optuženog kao subjektivni odnos optuženog prema učinjenom krivičnom djelu optuženom se stavlja na teret da je kritične prilike postupao iz nehata kao učesnik u saobraćaju na putevima.
Detaljna analiza svih izvedenih dokaza upućuje na zaključak da je optuženi kritične prilike bio svjestan da usljed njegovog načina upravljanja motornim vozilom može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti tj. da je postupao sa nehatom.
Nakon što je sud zaključio da je optuženi izjavu o priznanju krivice dao dobrovoljno, svjesno i s razumjevanjem uključujući i činjenice da se priznanjem krivice odriče od prava na suđenje kao i obaveza u pogledu imovinsko pravnog zahtjeva oštećenog i troškova krivičnog postupka, te da tužilaštvo ima dovoljno dokaza o tome da je optuženi počinio krivično djelo koja mu se optužnicom stavlja na teret, sud je svojim rješenjem prihvatio izjavu o priznanju krivice optuženog jer su ispunjeni svi zakonski uslovi za donošenje takve odluke, te je na prijedlog tužioca a uz suglasnost optuženog nastavio postupak održavanjem ročišta za izricanje krivično pravne sankcije.
Na tom ročištu okružni javni tužilac je istakao da sud ima u vidu kao olakšavajuću okolnost da je optuženi priznao krivično djelo koje mu se stavlja na teret, a time doprinio efikasnosti i ekonomičnosti postupka, da je pokazao iskreno kajanje i korektan odnos sa oštećenim s kojim je i dalje u dobrim odnosima bez obzira na činjenicu što je oštećeni tom prilikom zadobio teške tjelesne povrede, te smatra da bi izricanjem uslovne osude uz utvrđivanje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz obavezivanje optuženog da nadoknadi troškove krivičnog postupka, čime bi se postigla svrha kažnjavanja, dok je oštećeni naveo da neće isticati imovinsko pravni zahtjev, a optuženi je iskazao iskreno kajanje, te naveo da mu je ovo prvi postupak koji se vodi protiv njega i ako je po zanimanju profesionalni vozač, koji taj posao radi oko četrdeset pet godina, da je prvi ukazao pomoć oštećenom i unio ga u sanitet, te htio ići sa njim u bolnicu što mu je onemogućila policija, navodi da je srednjeg imovnog stanja, da ima novčana primanja oko 500 eura ali da je spreman snositi sve posljedice.
Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini sankcije sud je imao u vidu sve okolnosti iznijete od strane tužilaštva i optuženog a koje su od uticaja za donošenje odluke o vrsti i visini sankcije. Od olakšavajućih okolnosti sud je imao u vidu činjenicu da je optuženi priznao krivicu za krivično djelo koja mu se optužnicom stavlja na teret, čime je doprinio ekonomičnosti i efikasnosti postupka, da je svjestan počinjenog krivičnog djela i njegovih posljedica zbog čega se iskreno kaje, da je porodičan i ranije neosuđivan, dok otežavajućih okolnosti sud nije našao.
Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, kao i zakonom propisane uslove za izricanje uslovne osude kao upozoravajuće sankcije, sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi, te je optuženom izrekao uslovnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci i sa rokom provjeravanja jedne godine i šest mjeseci koja se neće izvršiti pod uslovom da okrivljeni u navedenom periodu od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.
Sud je mišljenja da će se ovakvom vrstom i visinom kazne u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja i da nije neophodno izricati efektivnu kaznu zatvora kao ni novčanu kaznu s obzirom na materijalne i porodične prilike optuženog – otac dvoje djece.
Oštećeni S.Z., sin M., iz Z., RS.. se pred sudom izjasnio da neće isticati odštetni zahtjev
U skladu sa čl. 99 Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje na plaćanje troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 1.190,49 KM a koje čine: sudski paušal u iznosu od 200,00 KM; troškovi saobraćajnog vještačenja u iznosu od 412,00 KM; troškovi vještačenja
alkohola u krvi za S.Z. i M.Đ. u iznosu od po 125,00 KM, troškovi sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 150,00 KM i troškovi vanrednog tehničkog pregleda u iznosu od 178,49 KM, koje je dužan platiti u roku od 60 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sud je mišljenja da su troškovi postupka adekvatni prirodi, težini, dužini trajanja i složenosti postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
Zapisničar S u d i j a,
Ljiljana Miljević Ljiljana Šipka
POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Prijedor u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.